Terenska nastava na otoku Krku

U petak nas je dočekalo prohladno i kišno jutro. Slično kao i sva jutra tjedna koji je upravo prolazio. No toga jutra kiša nam nije toliko smetala. Bili smo spremni za učenje i zabavu koja nas je očekivala. Išli smo na terensku nastavu na otok Krk.

Krenuli smo autobusom odmah nakon doručka, nešto malo poslije 8 sati. U autobusu smo se svi sakupili: 5. i 6. razredi naše drage Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu, ravnatelj o. Vinko Mamić, profesorice, razrednice 5. i 6. razreda, Danijela Ljubas i Maja Đukić te nastavnik tjelesnog, prof. Jure Vrdoljak. Iako je put do otoka Krka trajao skoro četiri sata, nama je vrijeme jako brzo proletjelo. Profesor Jure vodio je „zabavni program“. Slušali smo glazbu, pjevali, pričali viceve, smijali se. Naše prvo odredište bila je špilja Biserujka. Učenici 6. razreda pripremili su nas za posjet špilji kroz zanimljiv referat. Tako smo saznali da je špilja dugačka samo 110 metara, ali je vrlo bogata stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima. U špilji živi i endemski račić Alpioniscus christiani, koji je vrlo malen i teško uočljiv. Kada smo ušli u špilju, odmah smo osjetili hladnoću. Špilja nije baš toliko mala, kao što smo zamišljali. Bilo nam je vrlo zanimljivo, a posebno su nas oduševili prirodni kipovi koje su napravili stalaktiti. Tako smo vidjeli mačku, sovu , žabu, Gospu s Isusom i patuljka. Nakon obilaska špilje, krenuli smo dalje, uzbuđeni što nas još čeka.

Sljedeće odredište bio je otok Košljun. Do Košljuna smo išli brodićem. Uživali smo promatrajući more i slušajući šum valova. Vrijeme je bilo sve ljepše i već smo zaboravili kišu koja nas je ispratila iz našeg Zagreba. Na otočiću nam je vodič bio franjevac koji tamo živi. Saznali smo da su na Košljunu napravljene prve jaslice u Hrvatskoj (1223.g.) te da je jaslice prvi osmislio sveti Franjo. Na otočiću je crkva Marijina navještenja te samostan koji će uskoro navršiti 500 godina. Saznali smo da je ispod crkve nađena crkvica iz 12. stoljeća. Vidjeli smo i prekrasnu sliku, veliku 10 metara. Slika prikazuje raj, pakao i čistilište, a naslikao ju je Francesco Ugardo. U blizini je i arheološki muzej. Tamo smo vidjeli posuđe i oruđe još iz kamenog doba, amfore. U drugom dijelu muzeja vidjeli smo fotografije iz povijesti samostana, slike raznih svetaca, kip svetog Nikole, svetog Jeronima, stare svijeće i kaleže te svećeničke odore. Iznenadila nas je najmanja knjiga na svijetu, velika kao nokat na malom prstu djeteta. U knjižici je napisana molitva Očenaš na sedam jezika. U sljedećem dijelu muzeja vidjeli smo makete brodova, nošnje, morske životinje i, vrlo zanimljiva, „čudovišta“. To su: preparirano janje s jednim okom, janje s dvije glave, velika zmija i kornjača.

Nakon obilaska otoka Košljuna i ručka, autobusom smo krenuli prema Jurandvoru. O Jurandvoru i crkvici svete Lucije su nas, kroz svoj referat, podučile učenice 5. razreda. Saznali smo da je osnovan u 16. st. U crkvi svete Lucije pronađena je 1851. godine Baščanska ploča o kojoj smo čuli još u četvrtom razredu na nastavi prirode i društva. Danas se ta darovnica kralja Zvonimira nalazi u HAZU-u u Zagrebu. Voditeljica u Jurandvoru bila je jako simpatična. Saznali smo da je crkvica sv. Lucije osnovana na prijelazu 11. na 12. stoljeće. Na ulazu u crkvu su znakovi četiri evanđelista i hrvatska šahovnica. U crkvi smo vidjeli kopiju Baščanske ploče i kip svete Lucije o kojoj nam je voditeljica ispričala nekoliko legendi. Na livadi blizu crkvice malo smo se odmorili i dobro zabavili. Penjali smo se po zidinama, igrali nogomet i skrivača te odmarali na dekicama. Imali smo piknik s hranom koju smo donijeli i priliku za kupovinu suvenira. Nakon zabave i odmora, bilo je vrijeme da se vratimo u naš dragi Zagreb. Vrijeme provedeno na Krku nam je tako brzo prošlo. Iako pomalo tužni što se vraćamo, veselili smo se zajedničkom putovanju autobusom. Pretpostavljali smo da ćemo se dobro zabaviti kao i pri dolasku. U autobusu smo igrali kviz vezan uz sve što smo vidjeli i saznali toga dana. Pobijedili su učenici 6. razreda. Nakon kviza slijedila je zabava uz viceve, kartanje, igru s baterijskim svjetiljkama i slično.

U Zagreb smo se vratili puni dojmova i s novim znanjima, sretni što smo naučili mnogo toga novoga, a usput se i dobro zabavili. Terenska nastava je vrlo dobar način učenja, zar ne?