Naše putovanje u Vukovar započelo je ranim buđenjem u srijedu 15. veljače 2017. g. Okupljanje učenika naše Škole te učitelja u pratnji razrednice Čeliković i učitelja tehničke kulture Matoša pred školom bilo je u 3:45 h, a polazak u 4:00 h. Oko 4:20 h došli smo do Osnovne škole „Fran Galović“ u Novom Zagrebu gdje nam se pridružio 8. a razred koji se ostatak putovanja vozio s nama u autobusu, dok su ostali razredi bili u drugom. Krenuli smo prema autocesti kojom smo se vozili oko sat i pol do prvog odmorišta. Na odmorištu smo se osvježili i okrijepili te krenuli dalje. U autobusu smo se malo razbudili i polako se počeli upoznavati s našim suputnicima. Atmosfera je bila opuštena i vesela.
U Vukovar smo došli oko 9:00 h gdje nas je dočekala naša voditeljica iz Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Prvo smo se uputili u Gradski muzej Vukovar kako bismo razgledali izložbu uz stručno vodstvo. Po završetku razgledavanja muzeja svi smo se vratili u autobus te se uputili prema Muzeju vučedolske kulture. Tamo nas je također stručna voditeljica upoznala sa starim načinom života izumrlih Vučedolaca. Kada smo sve razgledali, krenuli smo na ručak koji je bio u 14:00 h u blizini hostela „Dubrovnik“ u sklopu bivše vojarne. U hostelu nam je bio organiziran smještaj i predavanje “Domovinski rat” i “Bitka za Vukovar” koje nam osobno ispričao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, gospodin Ivanković. On se borio u Vukovaru za vrijeme njegove opsade. Po završetku predavanja svi smo otišli u svoje sobe na mali odmor. Od 16:30 h do 18:20 h imali smo slobodno vrijeme za šetnju gradom, tijekom koje smo otišli do poznatog križa na ušću Vuke u Dunav. Kod križa smo se svi slikali. Poslije šetnje morali smo se vratiti u svoje sobe te se urediti do večere koja je započela u 19:00 h, a završila oko 19:30 h. Malo prije 20:00 h došli smo u disko u kojem smo se zabavljali zajedno s učenicima ostalih škola koje su bile tamo. U svoje sobe vratili smo se u 22:00 h te smo se u njima nastavili družiti do 23:00 h.
Sljedećeg jutra počeli smo se buditi oko 6:00 h te smo se morali spremiti do doručka koji je započeo u 7:00 h. Nakon doručka u obližnjoj smo vojarni imali predavanje o eksplozivnim napravama i sigurnosti. Predavanje nam je održao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, gospodin Batinić. Nakon predavanja otišli smo na izložbu oružja. Oko 9:00 h u Spomen-domu hrvatskih branitelja, koji se nalazi na poznatoj vukovarskoj Trpinjskoj cesti, imali smo kratko predavanje o žrtvama Domovinskog rata. Poslije predavanja uputili smo se u razgledavanje Bolnice grada Vukovara. U njoj smo pogledali originalne snimke iz Domovinskog rata te svjedočanstvo doktorice Vesne Bosanac. Kada smo završili s razgledavanjem bolnice, otišli smo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na kojem smo odali počast svim braniteljima i žrtvama Vukovara. Vrativši se u autobus, uputili smo se prema Spomen-domu Ovčara gdje smo imali predavanje o masovnoj grobnici. Kod spomenika smo zapalili svijeće i pomolili se za sve žrtve koje su tamo ubijene, a među kojima je i novinar Radio Vukovara, Siniša Glavašević.
Nakon Ovčare vratili smo se do Vukovara koji je bio udaljen svega nekoliko minuta. Slikali smo se kod Vodotornja, simbola same obrane grada Vukovara. Prije konačnog odlaska prema Zagrebu posjetili smo rodnu kuću Lavoslava Ružičke, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju. Tamo smo imali predavanje o miru. Poslije kratkog predavanja uslijedio je kviz znanja između svih škola, na kojem smo osvojili drugo mjesto i koji je poslužio kao sinteza cjelokupnog posjeta Vukovaru. Kada je zanimljivi kviz završio, svi su se ukrcali u svoje autobuse te smo konačno krenuli prema Zagrebu. Na putu do Zagreba stali smo na jednom odmorištu radi kratke pauze. U Zagreb smo došli malo prije 20:00 h te smo na putu prema našoj školi ispratili naše suputnike iz OŠ „Fran Galović“ pred njihovom školom.
Došavši pred našu školu, ugledali smo lica naših roditelja koji su nas brižno čekali. Prvo smo se međusobno pozdravili, a onda smo svi polako krenuli prema svojim domovima.
U Vukovaru smo osjetili mir i nadu koju smo sa sobom ponijeli u svoje domove.