Djelatnici Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu s ravnateljem i duhovnikom škole o u srijedu 15. lipnja uputili su se prema Ličkom kraju – u Kuterevo i Krasno. Radosni i puni dobre volje okupili smo se u jutarnjim satima i krenuli na put. Na samom početku puta pomolili smo se za sretan put te nam je naš dragi duhovnik otac Dario dao osnovne informacije o mjestima koja smo pošli posjetiti. Također nam je govorio o „medvjeđoj duhovnosti“ koja znači biti sladak kao medvjed i dopustiti drugima da te vole, imati otvoreno srce prema drugima, a ujedno i biti ranjiv.
Prvo odredište bilo je utočište medvjeda u Kuterevom. Šetajući, upijajući svaku zraku sunca, udišući svježi lički zrak uživali smo u prekrasnom krajoliku. Pri dolasku u utočište voditeljica nam je drage volje pokazala medvjede i rekla mnoge zanimljivosti. Utočište je napravljeno za medvjeđu siročad. Medvjedi koji dolutaju ljudima se u 3, 4 dana adaptiraju te ih više nije moguće pustiti u prirodu, jer bi prilazili planinarima i ostalim ljudima te bi s vremenom postajali opasnost, takvi onda završavaju u ovome utočištu i tamo zauvijek ostaju. Ukupno je 9 medvjeda i dolaze volonteri iz cijeloga svijeta kako bi im pomagali. Naša voditeljica nam je govorila o njihovoj hibernaciji i zimskome snu, o prehrani koja se 95 %, kod smeđih medvjeda, sastoji od bilja, govorila je i o njihovu životnom ciklusu – zanimljivo je da u prirodi rijetko dožive dob od 20 godina, a u zatočeništvu žive i preko 50 godina. Nakon obilaska medvjeda uputili smo se u suvenirnicu gdje smo kupili ručne radove i domaće proizvode poput sira, sokova, čajeva, čiji novac ide utočištu. Nakon kratkog predaha krenuli smo prema svetištu u Krasnom. Tamo smo ručali u prekrasnom restoranu na 800 metara nadmorske visine. Iz restorana vidljiv je prekrasan pogled na Velebit. Nakon toga dio je kolektiva legao vani na deke i uživao u sunčevim zrakama, lijepom okolišu, zajedništvu, a dio je otišao u šetnju, proučavanje i istraživanje kraja. Uslijedilo je misno slavlje u crkvi Majke Božje Krasnarske koju je predvodio otac Dario. Nakon njega uputili smo se prema Zagrebu, zahvalni Bogu na putovanju, ljepotama naše domovine, divnim kolegama, ravnatelju i duhovniku. Izmolili smo večernju molitvu, koja nam je zaokružila zadovoljstvo i sreću.
Zajedništvo omogućuje opstanak, razvoj i napredak pojedinca i društva kao cjeline, tako i ovakvi izleti potiču zajedništvo, bliskost i suradnju među nama.