U ponedjeljak, 1. rujna 2014. godine djelatnici naše škole uputili su se u duhovno-obrazovni centar „Marijin dvor, Lužnica“ Družbe sestara milosrdnica u Zaprešiću. Povod našeg susreta bilo je stručno usavršavanje na temu: Emocionalna inteligencija – projekt naše škole.
Susret je započeo ravnatelj, o. Vinko Mamić, kratkim uvodom o emocionalnoj inteligenciji, koja je stupanj prepoznavanja vlastitog emocionalno – kognitivnog stanja, kako i stanja drugih, te usmjeravanje situacija koje ta stanja uzrokuju k željenom cilju.
Cilj našeg projekta jest da naši učenici upoznaju emocionalni svijet u vlastitoj osobnosti, da nauče upravljati vlastiti emocijama, postanu empatični, uče socijalne vještine, te da si osvijeste korist od upravljanja emocijama. Želimo poticanjem emocija povećati razinu discipline u razredu.
Naša psihologinja, Ivana Rajčević Vujanić nam je osvijestila našu razinu emocionalne inteligencije, pokazujući fotografije u kojima smo trebali prepoznati pojedine osjećaje. Osnovne osjećaje, poput ljutnje, tuge, srama smo odmah prepoznali, dok na složenijima trebamo još raditi. Ispunjavali smo upitnik za procjenu emocionalne kompetencije učenika koji je namijenjen učiteljima.
Knjižničarka i koordinatorica cjelovitog odgoja Ivana Petrak pokazala nam je kreativne tehnike u nastavi koje su među nama podigle razinu pozitivnih emocija, smijeha i radosti. Jedva čekamo primijeniti pojedine tehnike u razredu.
Pogledali smo dijelove filma Gordona Neufelda: Kids Need Us More Than Friends koje je za nas izabrala psiholognja Iva Konjevod, vanjska suradnica naše škole.
Sljedećeg dana, 2.rujna 2014., osvrnuli smo se na konkretnu nastavu i situacije u nastavi. Podijeljeni u grupe, trebali smo pojedini osjećaj prepoznati kada se javlja kod učitelja, kada kod učenika i kako taj isti osjećaj možemo izbjeći ili potaknuti, ovisno o vrsti istog. Igrali smo uloge neposlušnih učenika i učitelja kakvi jesmo, te raspravljali što je bilo dobro u učiteljevom postupku, što loše, a kako može još i bolje. Ne moram spominjati da je bilo pregršt smijeha. Zatim smo na konkretnoj nastavnoj jedinici osmisli pripremu u kojoj ćemo poticati jednu od emocija. Ideja je bilo mnoštvo. Dvije su grupe obrađivale istu nastavnu jedinicu ali su poticati dva različita osjećaja.
Na kraju smo vrednovali ovo dvodnevno stručno usavršavanje. Naša su se očekivanja u potpunosti ostvarila. Osvijestili smo važnost emocija u nastavi te načine i metode kako iste poticati u razredu. Oba smo dana završili naše korisno druženje svetom misom i zahvalom jer je naš prvi i pravi učitelj emocionalne inteligencije Isus Krist.
Nakon napornog rada, dolazi i nagrada. Posljednji dan, 3.rujna 2014. išli smo na izlet u Zagorje. Uživali smo u prekrasnoj vikendici sa velikom okućnicom, igrali smo razne društvene igre te trodnevno druženje završili zajedničkim blagovanjem koje su nam naši vrijedni domaćini pripremili.
Opmerkingen