Terenska nastava u Vukovaru

  • Objavljeno: 09.02.2018
  • Autor: PKOŠ

Terenska nastava u Vukovaru

„U svijetu je ostalo malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite je, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.“

 

U petak (2.2.2018.) oko 4 sata ujutro pred našom školom skupio se cijeli osmi razred uključujući profesora Iliju Matoša i razrednicu Danijelu Ljubas. Naime, putovalo se u Vukovar, Grad Heroj. Grad za koji se mislilo da će za samo tri dana pasti, Grad koji se “izdignuo iz mrtvih”. U Vukovar smo stigli oko 9 sati ujutro i nakon doručka odmah krenuli u obilazak. Prva postaja – Muzej vučedolske kulture, gdje smo naučili mnogo o Vučedolcima  i njihovu načinu života. Nakon toga, Muzej grada Vukovara koji se nalazi u vrlo poznatom dvorcu Eltz. Nakon obilaska muzeja pravac vojarna gdje smo prisustvovali dvama predavanjima. Prvo je govorilo o tome zašto je Domovinski rat uopće počeo, a u drugom smo predavanju slušali svjedočenje bojnika Marina Ivankovića koji nam je iz vlastitog iskustva pričao o tome što se zapravo u Vukovaru događalo. Nakon predavanja slijedilo je slobodno vrijeme, a zatim vrhunac večeri – disko. Dan drugi, subota (3.2.2018.). Prva postaja, vukovarska bolnica –  mjesto koje je (bez obzira na oznake Crvenog križa) pretrpjelo najveća bombardiranja i najveće materijalne gubitke. Cijela bolnica bila je preseljena u podrum i atomsko sklonište koje je bilo prepuno djece i ranjenika. Nakon potresne priče vukovarske bolnice, pravac Memorijalno groblje, poznatije kao mjesto bijelih križeva. Nakon groblja krenuli smo na Ovčaru. Ovčara je poljoprivredno dobro na kojem se i dan-danas uzgajaju životinje, no krvnik je tih dana Ovčaru koristio kao mjesto masakra i pokolja. Na Ovčaru je dovedeno 250–300 ranjenika i medicinskog osoblja koji su tamo strahovito premlaćivani i potom ubijeni. Među tih 300 žrtava bile su i tri žene od kojih je jedna bila u 6. mjesecu trudnoće. Obišavši Ovčaru, krenuli smo prema vojarni i krenuli u obilazak vojarne. Ručavši, krenuli smo prema dvorcu Eltz pokraj kojeg smo imali “školu mira” – kviz u kojem smo osvojili prvo mjesto. Nakon kviza krenuli smo prema Zagrebu. S velikom zahvalnošću i ponosom napustili smo Grad Heroj, Grad u kojem su se vodile najstrašnije bitke, Grad koji je bio razrušen do temelja, Grad koji se nakon 87 krvavih dana predao u ruke krvnika. I ne zaboravite : „…U svijetu je ostalo malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite je, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.” (Priča o neprijateljima, Siniša Glavašević)

 

Manuela Novak, 8. razred