Nakon praznika iz prirode smo započeli obradu novih lekcija koje su nas posebno zanimale. Listajući udžbenik naišli smo na crteže čovjeka koji su nas privukli. Vidjeli smo čovjekov kostur, organe, žile. Veselilo nas je što ćemo o čovjeku naučiti nešto novo, nešto o čemu smo do sada jako malo znali. Naša učiteljica, s. Sunčica nam je to predstavila na jedan zanimljiv način. Vidjet ćete kako.
Poglavlje o čovjeku obrađivali smo skoro mjesec dana. Svaka lekcija donijela nam je nova iznenađenja. Prvu lekciju, “Čovjek to sam ja”, započeli smo razgovorom u krugu. Razgovarali smo o razlici čovjeka od životinje, o tome po čemu je čovjek drugačiji i poseban (stvoren na Božju sliku). U ovoj lekciji najviše su nas se dojmila prava djece. U parovima smo obrađivali pojedino pravo. To pravo smo, potom, nekim simbolom, prikazali na papiru. Napravili smo plakat s pravima djece koji smo objesili na razredni pano.
Sljedeću lekciju, “Kretanje tijela”, obradili smo kroz zadatke koje smo dobili od učiteljice. Papirići sa zadacima čekali su nas razdijeljeni na podu. Mi smo se gruprirali oko zadatka koji nam se posebno svidio. Jedna grupica učenika je računala koliko kostiju imamo svi mi, učenici i učiteljica, zajedno; četiri učenice sastavile su pjesmu o ljudskom tijelu; nekoliko učenika izradilo je ljudsko tijelo od glinamola; nekoliko je učenica smislilo ples vezan uz ljudsko tijelo, a neki su osmislili aktivnosti razgibavanja tijela. Bilo nam je tolliko zanimljivo učiti na ovaj način, da nam je bilo žao kada je sat prošao i kada smo morali na odmor.
Kada nam je, sljedeći dan, učiteljica rekla da svi moramo na doručak, odmah smo se počeli buniti jer neki ne doručkuju u školi. Ali, doručak je bio zadatak vezan uz prirodu. Na doručku smo trebali razmišljati o tome kako jedemo, koliko žvačemo, biti svjesni kada gutamo i pokušati zamisliti kuda hrana odlazi kad ju progutamo.To nam je bio najneobičniji doručak ikad. Gledali smo ozbiljno jedni u druge, žvakali i ramišljali o tome što li se to događa sa kriškom kruha u našem tijelu. Odgovor smo dobili u razredu, gdje nam je učiteljica sve to objasnila i prikazala na modelu čovjeka.
Organe za disanje, krvotok i izlučivanje učiteljica nam je objasnila kroz power point prezentaciju. Zaniljivo je lekciju obraditi na tako moderan način. Mnogo zanimljivih slika i objašnjenja čekali su nas projecirani na zidu, a mi smo sve to s radošću pamtili. Naravno da smo dobili i pokuse koje smo trebali napraviti. Mjerili smo otkucaje svoga srca, uspređivali ih sa otkucajima prijatelja iz razreda, radili 10 čučnjeva pa onda opet mjerili otkucaje srca. Sada je srce ubrzalo svoj ritam. Nakon ovako obrađene lekcije, nije niti bilo potrebno da doma išta učimo. Sve smo zapamtili već u školi.
A onda, kada smo jedno jutro došli u razred, na klupama su nas dočekala iznenađenja. Ali, sve je bilo prekriveno salvetama i vrečicama. Nakon što nas je s. Sunčica podijelila u grupe, mogli smo razotkriti što se to skriva na našim klupama. Tu je bilo svačega: hrane i pića, neki predmeti, laptop s nekim prezentacijama, vrečica napunjena stvarima. Što li je sve to? To je bila lekcija koju smo taj dan trebali obraditi, “Osjetila nas povezuju s okolišem”. Na laptopu su nas dočekale razne optičke varke koje su nas oduševile, a tako smo saznali nešto o našem osjetilu vida. Na klupi s hranom, zavezanih očiju, pogađali smo što jedemo i tako smo se detaljnije upoznali s osjetilom okusa. Slično je bilo i s mirisima koje smo ocjenjivali kao ugodne i neugodne. A osjetilo opipa nam je pomoglo da, u vreči sa mnogo raznih predmeta, pokušamo pogoditi što to dodirujemo. Neke predmeze nije bilo lako prepoznati samo opipom. Iako znamo da slijepim osobama to osjetilo i te kako pomaže u raspoznavanju svijeta oko sebe. Osjetilo sluha smo zaposlili pomoću telefona napravljenog od špage i dvije plastične čaše. Ova je igra bila posebno zaniljiva dječacima. Domaći telefon bio je bolji nego bilo koji skupi mobitel.
O mozgu i živcima saznali smo mnogo novih i zanimljivih činjenica. Iznenadilo nas je za što je sve mozak odgovoran. Ali, to da je on odgovoran i za naše emocije nismo prihvatili. Mi ipak mislimo da naši osjećaji dolaze iz srca.
Kada smo obrađivali lekciju o promjenama u pubertetu, pomalo smo se sramili. Bilo nam je neugodno gledati slike golih djevojčica i dječaka u udžbeniku. Ali, učiteljica nas je prihvatila takve i nije ju smetalo naše smijuljenje jer zna da je to za sve malo “škakljivo” područje. No, usudili smo se pitati ju sve što nas zanima o pubertetu i nama samima. Rekli smo joj što smo čuli i što već znamo, a pitali ju ono što se sramimo pitati roditelje. Zašto se već nismo rodili razvijeni kao odrasli ljudi pa nam sve to ne bi bilo neobično i smiješno? Baš je zanimljiv i velik naš Bog kad je uspio čovjeka stvoriti tako kompliciranog i posebnog.
I šlag za kraj. Na red je došla lekcija o ovisnostima i njhovoj štetnosti. Tu smo dali oduška našoj kreativnosti. Učiteljica nas je podijelila u grupe. Svaka je grupa dobila u zadatak jednu ovisnost. Trebalo je napraviti kampanju protiv određene ovisnosti (alkohol, cigarete, droga) i prezentirati ostatku razreda zašto je nešto štetno. Smijali smo se i zabavljali, ali jako svjesni opasnosti koje alkohol, cigarete i droga skrivaju u sebi. Kada bismo mogli, nagovorili bismo svu djecu na svijetu da nikada ne postanu ovisni. Kako bi tada svijet bio lijep!
Kada smo započeli s obradom ljudskog tijela, nacrtali smo na veliki plakat “praznog” čovjeka. Kako bi smo koji organ obradili, nacrtali bi ga i zalijepili na mjesto u čovjeku koje je bilo prazno. Tako se naš “prazni” čovjek pomalo punio, a mi smo dobivali jasnu sliku o tome kakvo je naše tijelo iznutra. Malo po malo, “prazan” čovjek na našem plakatu dobio je sve svoje unutarnje organe. Popunili smo ga i naučili mnogo toga novog o sebi i drugima. Hvala našoj dragoj učiteljici što nam je pokazala da svaka lekcija može biti zanimljiva i da je učenje zabavno.