U srijedu, 8. siječnja 2014. djelatnici naše Škole susreli su se tijekom božićnih praznika kako bi ne samo razmijenili dosadašnja iskustva sa školskim kolegama već kako bi se i podsjetili da snagu za daljnji rad mogu crpsti samo u Duhu Svetomu. Stoga, povod susretu nije bilo stručno osposobljavanje, već duhovna obnova za kojom su djelatnici izrazili želju koju je naš ravnatelj odlučio i ispuniti. Mjesto susreta ovaj put bio je duhovno-obrazovni centar „Marijin dvor, Lužnica“ Družbe sestara milosrdnica u Zaprešiću, odnosno „mjesto susreta čovjeka s Bogom“.
Dan je započeo i više nego idealno – nakon jutarnjeg boja s maglom sunce je ponosno ispružilo svoje zrake i ustrajno nas grijalo cijeli dan. Ni sestre nas nisu ništa manje srdačnije dočekale u svom domu koji je odisao pravim obiteljskim ugođajem – mirom, radošću, zajedništvom te, naravno, toplom kavom i čajem te svježim kroasanima (a svi dobro znamo da ljubav ide kroz želudac). Voditelj duhovne obnove bio je o. Dario Tokić koji nas je sve oduševio svojom dubinskom radošću, neosporivim šarmom, korisnim savjetima te prije svega živim odnosom s Bogom. Program je započeo kratkim ravnateljevim pozdravom, nakon čega je slijedila tzv. sveta ura, odnosno klanjanje pred Presvetim u kapelici, gdje smo si posvijestili kako smo stalno u Božjoj prisutnosti. Predanjem svih briga i problema koje smo donijeli sa sobom bili smo spremni krenuti u pustolovinu ponovnog susreta s Njime.
O. Dario pripremio je za sve starozavjetni tekst o proroku Iliji u kojem on u strahu za svoj život bježi te čak moli Boga da mu oduzme život jer je bezvrijedan. Naš zadatak bio je povezati starozavjetni tekst sa svojim pozivom, odnosno usporediti Ilijinu situaciju sa svojom životnom situacijom. Nakon osobnog razmatranja svoja smo iskustva i razmišljanja razmijenili u skupinama. Razgovor u skupinama zbližio nas je jer smo otkrili ne samo da nas povezuju jednake vrijednosti već i da jedni drugima možemo pomoći savjetima i iskustvom. Nakon toga slijedilo je vrijeme za ručak i odmor. Živopisni ambijent okolne prirode s jezerom i puteljcima sve nas je izmamio na šetnju u prirodu. Neki su se zabavljali fotografiranjem, dok su drugi nastavili započete razgovore u skupinama. U drugom dijelu duhovne obnove o. Tokić održao je zanimljiv nagovor na temu Isusovih učenika. Naglasio je kako je u odnosu Isusa i učenika najvažnije biti s Njim. Shvatili smo kako nismo samo učitelji, već da smo i mi Njegovi učenici koji nismo ovdje slučajno, već smo izabrani među mnogima. Neki su ostavili svoju sigurnost, svoje „ribarenje“, odazvali se Božjem pozivu i došli u Peščenicu. Međutim, u našem poslanju, naglasio je o. Tokić, najbitnija je jedna stvar – nismo sami. Naše je temeljno poslanje svakodnevno prizivati Gospodina u svoj život te biti svjestan da bez Njega ne možemo učiniti ne nešto, već apsolutno ništa. Duh Sveti je taj koji nam daje snagu za sve na prvi pogled nesavladive i nepremostive situacije. On je taj koji pruža drugi, odnosno drugačiji pogled. Upravo je to bio cilj ove duhovne obnove – popeti se na brdo i promotriti naš rad u školi iz potpuno drugačije perspektive, one „više“ na koju često zaboravimo.
Međutim, kao što je Iliji progovorio anđeo, tako i sve naše djelatnike prate dobri školski anđeli koji kao da nam ponekad šapuću: „Ustani i kreni. Pred tobom je dalek put!“ U završnom dijelu programa razgovarali smo o pozitivnim i negativnim činjenicama rada u školi, koje smo poslije trebali svrstati u ljestvicu po važnosti. U ovom zadatku svi smo se više-manje složili kako su pozitivne činjenice viši cilj odgoja djece, duhovne obnove, potpora ravnatelja i stručnog tima, manji razredi, dinamičnost, ugovor na neodređeno… Negativne činjenice složno smo preimenovali u daljnje izazove u svom radu. Duhovna obnova zaključena je zahvalom, odnosno zajedničkom euharistijom nakon čega smo se ohrabreni i ispunjeni vratili u Zagreb. O. Dario Tokić na kraju je susreta izrekao jednu naoko jednostavnu rečenicu koja neka bude misao vodilja ove naše duhovne obnove:
„Ako hoćeš, možeš računati s Bogom u svom poslu!“
Comments